Josip Juraj Strossmayer i Luka Botić su jedni od velikana našeg grada. Obilježili su Đakovo kao što ga je malo tko obilježio i oblikovao za daljnju budućnost. Kroz ovaj blog želimo Vam približiti živote Josipa Juraja Strossmayera i Luke Botića pobliže dati uvid i njihovo djelovanje i po čemu su posebni
Josip Juraj Strossmayer
Josip Juraj Strossmayer rodio se u Osijeku 4. veljače 1815., a umro u Đakovu 8. travnja godine 1905. Sahranjen je u kripti ispod katedrale koju je sagradio u Đakovu. U rodnom Osijeku završio je četverogodišnju pučku školu, te šest razreda gimnazije kod franjevaca. Maturirao je u dijecezanskoj sjemenišnoj gimnaziji u Đakovu. Kao jedan od najboljih učenika svoje generacije, mladi Strossmayer poslan je na daljnje školovanje u Peštu, na bogoslovno-filozofsko sveučilište.
Josip Juraj Strossmayer prihvatio je ideju slavenstva, čuvši za nj od svog učitelja Jana Kollara. Stekao je doktorat iz grane filozofije, no želja mu je bila i doktorat iz teologije. Po nalogu nadležnih, školovanje nastavlja u Beču, na crkvenom učilištu Habsburške Monarhije. Nakon završenog studija vratio se natrag u Đakovo kao profesor fizike i matematike, jer nažalost za predmet teologije više nije bilo mjesta. Godine 1849. mladi Strossmayer bio je posvećen za biskupa. U vrijeme njegovog biskupskog djelovanja, apsolutizam je počeo dobivat na snazi. Prilikom odlaska u Rim, odlučio je da bi bilo dobro kada bi u Hrvatskoj postojala kakva ustanova gdje bi se okupljali intelektualci. To će u kasnijim vremenima rezultirati osnutkom JAZU tj. HAZU
Život i ostavština
Na Tridentskom saboru bilo je u odlučeno kako je potrebno izgraditi sjemenište. Na poziv biskupa Strossmayera mnogo se biskupa iz okolnih krajeva odazvalo pri skupljanju novčanih sredstava. Osim sjemeništa, biskup je pomogao također pri izgradnji narodne škole, samostana za časne sestre, gimnazije u Vinkovcima i Osijeku. Najtežim projektom smatrao je Strossmayer proširenje Zavoda Sv. Jeronima. Osim izgradnje škola i ustanova kulture, biskup Strossmayer se založio i za proširenje stolne crkve. Za podizanje katedrale bilo je potrebno puno novaca, stoga je biskup zamolio bansku vladu da vrati barem desetinu novaca koje je Crkva izgubila prilikom svojih davanja. U Austriji se založio da se počne s projektiranjem nove stolne crkve.
Osim obrazovanja, bio je aktivan i po pitanju politike. Kao prvak Narodne stranke održao je više zapaženih govora u Hrvatskom saboru. Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe i njezine revizije, javno se odrekao političkog djelovanja, no međutim ostaje uz bok s Franjom Račkim sve do njegove smrti. Na zahtjev Strossmayera dovelo se u pitanje izgradnja Akademije 1860. godine koja bi okupljala intelektualce raspoređene po razredima znanosti. S tim prijedlog je biskup Strossmayer otišao kod cara Franje Josipa.
Godine 1861. odlučeno je da će se početi s izgradnjom zgrade Akademije. Car Franjo Josip potvrdio je statut i pravila koja su u manjem broju izmijenjena. Neposredno prije početka II. svjetskog rata također su bila nešto sitno izmijenjena. Kroz godine Akademija je mijenjala nazive. Pokroviteljem i osnivačem smatra se biskup Strossmayer koji je donirao poveću svotu novaca kako bi se počelo s izgradnjom, a prvim predsjednikom Akademije bio je imenovan Franjo Rački.
Josip Juraj Strossmayer umro je 8. travnja 1905. godine nakon kratke bolesti. Sahranjen je u kripti ispod Đakovačke katedrale!
Svojim vizionarstvom uspio je približiti Hrvatsku Europi. Osnovao je važne kulturne institucije, škole, sjemeništa, podigao katedralu, sveučilište i Akademiju. Svojim vizionarstvom je unaprijedio grad Đakovo te ga uspješno ucrtao kao obrtnički grad. Jedan je od najvećih simbola našeg grada na koji možemo biti veoma ponosni!
Luka Botić
Rodio se u Splitu 28. siječnja 1830. u obitelji slabijeg imovinskog statusa. Da ga spasi siromaštva, majka ga šalje u sjemenište. Nakon sjemeništa odlazi studirati u Zadar, smjer teologija. Nakon nemilih događaja prekida studij teologije i put ga odvodi u drugom smjeru. Odlazi na put prema Bosni, Srbiji te po povratku ostaje u Zagrebu.
Na svojim putovanjima upoznaje se s narodnim običajima i pjesmama, čak dublje nego stanovnici sami. Po povratku u Zagreb živio je siromašnim životom, što je u njemu probudilo razočaranje.
Život i ostavština
Na preporuku Ljudevita Gaja put ga odvodi u Đakovo. U Đakovu boravi na biskupskom dvoru kod biskupa Josipa Juraja Strossmayera. Deset godina je Luka Botić boravio i živio u Đakovu.
Upravo te godine smatraju se njegovim najkreativnijim godinama. U listu „Neven“ Botić je objavio tri lirske pjesme, ep „Pobratimstvo“ te pripovijetku „Dilber Hasan“ koji govori o kršćanskom prijateljstvu i ljubavi, a kao mjesto radnje uzima se grad Sarajevo u vrijeme srpskog ustanka 1806. godine.
Njegova se djela smatraju mnogo tolerantnijima po pitanju prikaza Turaka u hrvatskoj književnosti. Kod djela Luke Botića prepoznaju se romantičarska poetika, koja se oslanja na usmenu književnost. Smatra se prvim pjesnikom koji je progovorio o ljudskoj toleranciji nasuprot ideologije, vjere i nacionalnosti.
Prvi puta se oženio Pavkom Bosch, druga supruga bila je Veronika Mihaljević s kojom je dobio dijete. Nažalost obje supruge i djeca su brzo su umrli. Austrijskom caru Franji Josipu odbio je položit zakletvu, iako su ostali vlastelinski činovnici uredno izvršavali službu zakletve. Godine 1862. bio je izabran da zastupa đakovački kraj. Uredno je podržavao biskupa Strossmayera i Narodnu stranku. Po pitanju politike zalagao se za sjedinjenje Dalmacije i Sjeverne Hrvatske, te također ravnopravan odnos s Mađarima.
Iako je rođen u Splitu, umire u Đakovu 22.kolovoza 1863. godine gdje se ostvario kao najznačajniji književnik svog doba.
Osim što je Luka Botić bio neko vrijeme suradnik biskupa Strossmayera, po njemu je nazvana i ulica koja se nalazi tik uz katedralu.
Osim Botićeve ulice, kraj katedrale nalazimo također i predivan brončani spomenik s njegovim likom. Na prijedlog poznatog đakovačkog kulturnog radnika te povjesničara i enologa, dr.sc. Zvonka Benašića koji je početkom 2010. godine zajedno sa svojom suprugom došao na ideju da podignu spomenik u njegovu čast.
Želja je bila da svom voljenom gradu Đakovu i stanovnicima ostave trajnu uspomenu. Odlučili su se da to bude Luka Botić koji slovi za jednog od najznačajnijih đakovačkih stanovnika iz pretprošlog stoljeća.
O Luki Botiću nije se mnogo znalo, sve dok Matica hrvatska oko 1885. godine nije krenula s izdavanjem njegovih djela. Nakon što su djela izdana, mnogi đakovčani su polako počeli biti svjesni tko je zapravo Luka Botić bio.
Zamisao je da brončani kip Botića naglasi prekretnicu usmjerenu prema građanima Đakova. Autor je akademski kipar Marijan Sušac. Grad Đakovo je time dobilo na kulturnoj i povijesnog baštini. Kako se 2013. godine obilježilo 150 godina od smrti Luke Botića, tom je prigodom 7. svibnja u sklopu događaja Dana grada Đakova bio svečano otkriven spomenik u čast Đakovčaninu Luki Botiću.
Fotografija: Sprovod J.J.Strossmayera preuzeta iz grupe Đakovo za nostalgične