Slavonija je regija koja se uvijek dičila svojom tradicijom, baštinom i narodnim blagom. Stoga, bitno je zaboraviti kako Đakovo koje nosi titulu „srca Slavonije“ nije samo grad gdje se ubiru plodovi mukotrpnoga rada na zemlji te kako nije mjesto gdje se zaboravljaju vlastite kulturne tekovine i prepoznatljivosti. Ono je mjesto gdje se inati, diči i drugima pokazuje vlastiti trud i kulturno bogatstvo maloga grada i njegove okolice.
Ideja vezova
Konkretne ideje ka stvaranju lokalne manifestacije takvoga karaktera javljaju se šezdesetih godina prošloga stoljeća. Točnije, 1967. godina je od organizacije Ujedinjenih naroda proglašena „Godinom međunarodnog turizma“ što je za lokalnog predsjednika Turističkog društva Zvonimira Benčevića označilo plodno tlo za njegovu ideju i organizaciji „Svečanih narodnih igara Slavonije“ što je tadašnji predsjednik općine Đakovo Mirko Brođanac prihvatio i potpomogao.
Začetnici Đakovačkih vezova smatrali su kako je kraj Đakovštine kulturno previše bogat da bi se, primjerice, stare narodne nošnje nalazile kod baka i djedova, u njihovim podrumima i ostalim kućnim skladištima. Zapravo, ideja je bila vrlo jednostavna, iznošenje starih nošnji pred oči mladih generacija kako bi se sačuvali običaji svojih predaka. Odluka o pokretanju ove priredbe, koja će se nazvati „Đakovački vezovi“, donesena je 3. veljače 1967. godine na proširenoj sjednici Upravnog odbora Turističkog društva Đakovo koja se održala u prostorijama Crvenog križa Đakovo. Također, bitno je napomenuti kako Upravni odbor Društva ovu temu nikako nije imao na dnevnom redu prije te proširene sjednice, a to znači da je ona prvi puta javno tretirana upravo na toj sjednici 3. veljače.
Prve godine, događaj se nazva „Đakovački vezovi – Svečane narodne igre Slavonije“ dok se u narednim godinama na inicijativu i ideju direktora tadašnje Ekonomske škole Mihana Rajkovića, događaj krati na „Đakovačke vezove“. Sam naziv bio je itekako pogođen i prihvaćen među pučanstvom u Đakovštini te je odisao folklornim i tradicionalnim karakterom. U početku, Đakovački vezovi zamišljeni su prvenstveno kao manifestacija kojom će se obilježiti UN-ova „Godina međunarodnog turizma“ dok budućnost manifestacije nije bila poznata. Neočekivani uspjeh prvih Đakovačkih vezova imat će presudnu ulogu u tome da manifestacija postane tradicionalna i redovna. Oduševljenje posjetitelja, aktivno tiskovno praćenje manifestacije, pozitivne kritike, podrška etnografskih stručnjaka te široka baza suradnika organizatorima naprosto nisu dali drugoga izbora nego da Đakovački vezovi budu prepoznatljivi brend Đakovačkog i Slavonskog kraja.
Prvi Đakovački vezovi
Dakle, prvi „Đakovački vezovi“ trajali su dva dana, 2. i 3. srpnja 1967. godine, a započeli su u 8 sati s velikim cvjetnim korzom „Omladina naš cvijet“. Nadalje, u 10 sati u „Velikom parku“ (kasnije Strossmayerov park) nedaleko od glavnog ulaza održano je svečano otvaranje narodnih igara „Đakovački vezovi“.
Nastupile su 23 folklorne skupine pretežito iz Đakovštine i Slavonije. Bila je to „revija narodnih nošnji Slavonije“ koju je vodila poznata i dugogodišnja stručna suradnica „Đakovačkih vezova“ prof. Zdenka Lechner. Uz to, stručna komisija je izabrala i najljepšu narodnu nošnju. U glazbenom dijelu programa nastupila je vokalna solistica Vera Svoboda.
U 14 sati đakovačkim ulicama i korzom prošle su svečane svatovske zaprege. Tu ideju prezentiranja svatovskih zaprega prihvatile su kasnije i mnoge druge folklorne manifestacije. Prvi dan je završio uz veliko slavlje „Slavonsko kolo i bećarac“ u rekreacijskom centru Đakovačka Breznica. Drugi dan 3. srpnja organizirano je razgledavanje kulturno-povijesnih spomenika Đakova, postavljenih izložbi i gospodarskih objekata. Poslijepodne organiziran je izbor „Najljepše Slavonke 1967.“ gdje je pobijedila Emilija Slivar iz Slavonskog Broda, a navečer u hotelu „Palace“ Veliki turistički ples i tombolom s čistokrvnim lipicanskim pastuhom kao glavnom nagradom.
Nositelji i promotori folklorne i narodne baštine Slavonije
Može se zaključiti kako su „Đakovački vezovi“ zajedno s godinu starijom manifestacijom „Vinkovačke jeseni“ prvi nositelji i promotori folklorne i narodne baštine Slavonije. Njihovim početkom Slavonija postaje domaćinom dviju smotri koje prvenstveno promoviraju istočnu Hrvatsku, ali one postaju platforma gdje se započinju izlagati folklorna bogatstva iz čitavog svijeta.
Danas su Đakovački vezovi događaj s puno većim obujmom nego 1967. kojega posjećuju članovi internacionalnih Kulturno-umjetničkih društava, a posebice onih čiji su članovi lokalnog KUD-a „Tena“ bili gosti u međunarodnim putovanjima i događajima.
