Konji lipicanac su jedan od glavnih simbola grada Đakova i iz tog razloga smo ih odabrali kao glavni simbol našeg loga. Lipicanci su veličanstvene životinje.
Oblik tijela lipicanca je položeni četverokut, a glava mu je izrazito suha s konveksnom pročeonom linijom i lijepo savijenim i visoko nasađenim vratom. Leđa su mu duga, vrlo široka i jaka s kratkim, širokim spojem.
Sapi su mišićave, okrugle i duge s visoko nasađenim repom. Ima prilično širok i dubok prsni koš i zaobljena rebra. Visokom hodu pogoduje duga lopatica i kratka podlaktica (odlika španjolskih konja).
Noge su mu koščate i jake, a zglobovi vrlo razvijeni i široki s čvstim tetivama i kopitima. Snažna i gusta struktura odlikuje kako grivu, tako i rep. Lipicanci se ždrijebe sa sivom bojom dlake koja u dobi od 8 do 10 godina postane potpuno bijela.
Prvi osnivači ergele bili su bosansko-srijemski biskupi. Godine 1239. hrvatsko-ugarski kralj Koloman darovao im je posjede na korištenje, a Darovnicu je kralj Bela IV. potvrdio 1244. godine. Ergela Đakovo službeno je osnovana davne 1506. godine i svrstava se među najstarije ergele u Europi.
Ergela Đakovu ima dugu tradiciju uzgoja konja. Od važnosti je ne samo za područje Đakova, već i Slavonije te Hrvatske.
Nakon što je Josip Juraj Strossmayer bio imenovan biskupom, prelazi se na uzgoj lipicanaca. Godina 1854. uzima se kao godina kada se i službeno počinje s uzgojem samo ove pasmine konja. Izvori nam dokazuju kako postoje i točna imena kobila te pastuha koje je biskup Strossmayer nabavio i doveo na ergelu u Đakovo; Contesa, Sfinga, Tapia, Alka, Romana, Austrija i Sorta, a pastuh je bio Favory Calma.
Navedene kobile su izvorni preci od kojih će u kasnijim godinama nastajati đakovačke lipicanske kobile.
Područje ergele koristi dvije lokacije na kojima se uzgajaju konji. Prva lokacija je u centru grada – Pastuharna, te Ivandvor koji se nalazi u neposrednoj blizini grada Đakova.
Na prostoru pastuharne borave pastusi, koji se dovode s Ivandvora kad navrše tri godine za potrebe obuke i dresure, uglavnom konjičke sportove, školu jahanja, dvopreg i četveropreg. U fundusu koji se nalazi u prostorima pastuharne čuvaju se brojni stručni zapisi i originalni rodovnice te stotine pehara. Čak je i britanska kraljevska obitelj posjetila Ergelu davne 1972. godine.
Osim pastuharne, u objektu se nalazi i novoobnovljena izvorna kovačnica, štale za konje te šetnica, novoizgrađena jahaonica gdje se odvijaju konjičke predstave, natjecanja i ostala društvena događanja vezane uz ergelu.
Nedaleko od centra grada, nalazi se lokacija Ivandvor – mjesto okruženo čistom prirodom gdje posjetitelji mogu uživati u prizorima kobila s pomladkom ili sjesti i odmoriti.
Pomladak na Ivandvoru boravi do svoje treće godine života, a nakon toga se pastusi šalju u pastuharnu. Prvotno izgrađene staje i stanove za radnike dao je izgraditi biskup 1912. godine biskup Ivan Kopac. Izvorni oblik staja i stanova zadržao se do danas, uz manju obnovu.
Na Ivandvoru možete provesti predivno vrijeme okruženi predivnim lipicancima i zgradama karakterističnim za njihov uzgoj i održavanje.
Ergela proizvodi sijeno, zob, slamu za prehranu konja i kobila. Godine 2015. je mjesto Ivandvor proglašeno kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Posebice u vrijeme Božića, ergela organizira Božićni bal lipicanaca. Jedinstven je to događaj gdje posjetitelji mogu uživati u glazbeno-scenskoj predstavi gdje se pojavljuju konji, jahači, vozači fijakera i dr. Osim što se može pogledati predstava, također se mogu kupiti razni suveniri ili domaći proizvodi lokalnih proizvođača ili opg-ova