Današnja istraživanja pretpovijesne naseljenosti na tlo Đakovštine pokazuju da se tragovi pojave čovjeka ovdje mogu utvrditi iz razdoblja sredine neolita. Po neolitskim nalazištima može se zaključiti da su neolitski stanovnici bili poljoprivrednici sa svojim nastambama, a bavili su se i lovom.
Krajem neolita na tlu današnje Đakovštine dogodile su se promjene u naseljenju. Umjesto dosadašnjih neolitičara javlja se novo stanovništvo s očito naprednijom kulturom. Novi stanovnici, umjesto kamenom, služili su se prvim poznatim metalima – bakrom i broncom. Zemlju su obrađivali pomoću brončanog pluga.
Mijenjaju se i uvjeti života. Naselja se sjedinjuju, utvrđuju od iznenadnih napadača, a to je i doba sjedinjavanja rodova i plemena te prvih većih pokreta i seoba. Tu promjenu izazvali su narodi koji su u ovaj kraj unijeli viši stupanj kulture. Pretpovijesna znanost povezuje ih s panonskim Ilirima.
Iliri
Na području Đakovštine ima više tragova ilirskih gradišta s nalazima ilirske materijalne kulture. Panonski Iliri u đakovačkom području žive prilično drugo vremena. U razdoblju kasnog brončanog doba ulaze u đakovački kraj novi doseljenici sa sjevera čije pravo porijeklo nije poznato. Nalazi toga vremena pokazuju vještinu u obradi brončanih predmeta. Paralelno, na đakovačkom teritoriju počinju se javljati i prvi tragovi poznavanja željeza.
Ulazak Kelta u đakovački kraj označava novu vremensku prekretnicu koja datira u 4. st. pr. kr. Razjedinjena Ilirska plemena gotovo pa nisu imali šanse protiv nosioca željezne kulture. Prevlast Kelta na đakovačkom području nije dugo trajala. Kada su na Podunavlju bili nadvladani od svojih istočnih dačkih susjeda, nastalo je sveopće rasulo Kelta. To su iskoristila ilirsko-panonska plemena naokolo današnje Đakovštine.
Tako su panonski Iliri postali, barem na kratko, gospodari svoje sudbine. Period stabilizacije trajao je kratko vrijeme. Već početkom 1. st. pr. kr. započinje rimska invazija na Ilirik i cijelo stoljeće će trajati otpor ilirsko-panonskih plemena. Nadmoćnije rimske legije skršile su otpore i ustanke i postale gospodar panonskog dijela Ilirika. Đakovački kraj izlazi iz tame pretpovijesnih razdoblja i stupa tako u svoju povijesnu eru.
Rim
Kada su Rimljani postali gospodari današnje Đakovštine, zatekli su starije pučanstvo koje je živjelo grupirano po manjim agrarnim selištima. Gradskih središta poput rimskog Civitasa na tome području nije bilo. Rimljani su zato gradili svoje putove i uz njih osnivali postaje koje su se postupno razvijale u središta lokalne rimske uprave. Takva rimska postaja na đakovačkom području bila je Certissa, naselje koje je postojalo već od ranije. Naše današnje poznavanje nalazišta rimskih lokaliteta nije ni približno dovoljno za bilo kakvo generaliziranje. Jedino je sigurno: u rimsko doba postojalo je na užem području današnje Đakovštine naselje.
Isto tako postojalo je naselje i na uzvisini Štrbinaca. Za sada se čini da je ono naselje na Štribincima od svih poznatih lokaliteta bilo najveće. Utjecaj rimske civilizacije sve se više uvlačio u svakodnevni život. Staro agrarno društvo i novo rimsko bila su dva sasvim različita svijeta. Zato se na ovom području počinju odvijati duboke društvene promjene. Sistem državne vlasti sve se više nameće ilirskom plemenskom društvu. No, u đakovački kraj ulazi novi društveni pokret kojeg donose nezadovoljnici, vojnici i trgovci.
To je kršćanstvo koje ovdje prodire već u 2. stoljeću. Ujedno se javlja i službena rimska protuofenziva, dolazi do sukoba, progona kršćana, unose se i nove ideje. U drugoj polovici 4. stoljeća dolazi do presudnih događanja. Počinju se kretati narodi gotovo čitave Europe te kroz ovaj kraj od tada počinju prolaziti razni narodi. Dolaze s istoka i sjevera, kao što su Huni, razna gotska plemena, Langobardi i konačno Avari i Slaveni. Oni su sve pred sobom srušili tako dolazi do pada antičke Certisse te je na đakovačkom području nestalo svjedoka rimske civilizacije.
Poslije velikih seoba prilike su se umirile, a čitav đakovački kraj naseljen je novim stanovništvom. Bili su to panonski narodi koji se u prvim spomenicama nazivaju Slovinci (Sclavi, Sclavonia). Uz njih su bili i pripadnici drugih naroda. Najviše je bilo Avara koji su im nametnuli vlast. Uz pomoć franačke vojne sile panonski Slovinci su nadvladali Avare, ali su zato bili pod franačkom vlašću.
Početak pisanih srednjovjekovnih vijesti o Đakovu najviše je povezan sa susjednom Bosnom i preseljenjem stare bosanske biskupije u Đakovo. Zbog zaoštrenih vjerskih borbi bosanskom biskupu ne preostaje ništa drugo nego da se skloni iz Bosne. Tako je došlo do darovnice kralja Bele III od 1244. godine kojom on potvrđuje već ranije napisanu darovnicu svoga brata Kolomana, kojom se bosanskom biskupu predaje u posjed đakovački feud. Vrijednost Beline povelje iz 1244. godine sastoji se i u činjenici da se u njoj po prvi put spominje Đakovo i to u obliku predium Dyacou.
Novija povijest
Dana 8. svibnja 1252. godine tadašnji bosansko-đakovački biskup Ponsa u pismu potvrđuje papi Inocentu IV. kako je primio njegovo pismo što čini najstariji dokument u kojemu je Đakovo spominje zbog čega se taj datum danas obilježava kao Dan grada Đakova.
Početak 15. stoljeća obilježen je teškim unutarnjim sukobima i nemirima u Bosni kojoj se približava turska vojska. Iz Bosne dolaze novi doseljenici, uglavnom bosanski Hrvati, katolici. Đakovački biskup ih naseljava po selištima svoga feuda. Godine 1463. Bosna je pala pod tursku vlast. Zbog opasnosti od Turaka dolazi do pojačavanja đakovačke utvrde. Nakon neuspjeha pod Bečom Turci su odlučili da osvoje čitavu Slavoniju. Hrvatski su se feudalci međusobno svađali i optuživali za svoje interese tako da je 1536. godine i Đakovo palo u turske ruke.
Đakovo je pod Tuskom vlasti promijenilo svoje nekadašnje lice. Iseljeno je nekadašnje stanovništvo, a umjesto njega naseljeni su pravi Turci i njihovi privrženici. Turci su srušili gotovo sve zatečene objekte sagradivši novo naselje koje su nazvali Jakova. Od sredine 17. stoljeća turski spahijski sistem u Slavoniji počinje slabiti.
Kada Turci nisu uspjeli osvojiti Beč 1684. godine, gotovo cijela Slavonija diže ustanak. Iz Jakove počinju bježati turske obitelji tako da je turska Jakova gotovo sasvim ispražnjena. Nakon poraza turske vojske kod Haršanja nastalo je u redovima slavonskih Turaka pravo rasulo. Carska vojska ušla je u Osijek 5. rujna 1687. godine, a nekoliko godina kasnije i u Đakovo. Grad je zatečen gotovo sasvim pust i spaljen. Tako je propala turska Jakova.
Početak podizanja Đakova poslije Turaka povezan je s obnovom đakovačke biskupije. Godine 1692. u Đakovo dolazi biskup bosanski Nikola Ogramić koji počinje podizati prve crkvene objekte. Najviše utjecaja na dalju izgradnju Đakova imao je biskup Petar Bakić.
Njegovom koncepcijom izgradnje Đakova udaren je temelj izgleda budućeg naselja. Ni u drugoj polovici 18. stoljeća Đakovo se nije značajnije proširilo zbog nebrige upravljača i još uvijek teških ekonomskih prilika domaćeg stanovništva. Mali sitni obrtnici jedva su svojim radom mogli opstati, a agrarno stanovništvo iz đakovačke okolice nije moglo plaćati relativno skupe proizvode obrtnika.
Danas je teško razumjeti đakovačko stanovništvo tadašnjeg vremena, tim više što je tadašnje Đakovo bilo središte velikog i bogatog crkvenog vlastelinstva. Đakovački su biskupi trošili novac prvenstveno za crkvene potrebe, a na samo Đakovo trošili su malo, upravo onoliko koliko je trebalo za najmanje vlastelinske potrebe.
Krajem 18. stoljeća dolazi do nove stagnacije Đakova, a tome su pripomogle česte epidemije zaraznih bolesti. Osim bolesti nastupila je opća gospodarska kriza koja najviše pogađa male poljoprivrednike. Mnogi su stanovnici Đakova bili prisiljeni da se povuku i okolna sela i da tako pokušaju osigurati bolju egzistenciju.
Nakon ukinuća kmetstva u Hrvatskoj 1848. godine dolazi i do reorganizacije đakovačkog crkvenog vlastelinstva. S dolaskom biskupa J. J. Strossmayera u Đakovo, ovo vlastelinstvo doživljava procvat. Dobrom organizacijom Strossmayer je iz njega učinio uzorno gospodarstvo. On podiže velebnu katedralu, nove vlastelinske zgrade, novi samostan, dva mlina i nekoliko novina. Tako započinje novi socijalni preobražaj Đakova.
Fotografije preuzete sa : Unisplash i Đakovo za nostalgične